Travanj/Aprile

AMERIGO VESPUCCI

 

Amerigo Vespucci je bio talijanski moreplovac, trgovac, kartograf i istraživač po kojem je Amerika dobila ime. Rođen je u vrlo imućnoj i uglednoj obitelji, 1454. godine u Firenci, u Italiji. Prezime Vespucci potječe od talijanske riječi vespa što znači osa. Zapravo se zlatne ose pojavljuju na obiteljskom grbu.

Vespucci je već kao mladić bio fasciniran knjigama, putovanjima i geografskim kartama, bio je vrlo dobro obrazovan a obrazovao ga je njegov ujak fra Giorgio Antonio Vespucci, poznati dominikanski redovnik. Kad je imao oko 24 godine dobio je priliku pratiti svog drugog ujaka Guida na putovanjima Evropom. Kasnije se Vespucci zaposlio kao činovnik i trgovački predstavnik kod obitelji Medici, jedne od najjačih svjetskih bankara tog doba.

Tijekom 1490-ih dobio je priliku upoznati i Kristofora Kolumba nakon što se ovaj vratio sa svog putovanja u Ameriku. Ova interakcija dodatno je rasplamsala Vespuccijevu želju za putovanjem oko svijeta.

1499. godine se Amerigo Vespucci pridružio španjolskoj ekspediciji i navodno otkrio ušće rijeke Amazone te istražio istočnu obalu Južne Amerike. No revolucionarna su putovanja zapravo krenula pozivom portugalskog kralja Manuela I.

Njegovo je drugo  putovanje  kad je otplovio iz Lisabona 1501. godine bilo najznačajnije jer je Vespucci shvatio da Amerika nije Indija već Novi Svijet između Evrope i Azije. 1503. godine je ta svoja otkrića i opisao u svom pismu prijatelju i bivšem zaštitniku Lorenzu Perfrancescu Medici. Ti su zapisi ubrzo bili i objavljeni pod nazivom Mundus novus (Novi svijet) što je termin kojeg je osmislio upravo Vespucci.

U to vrijeme su njegova pisma bila vrlo popularna jer je detaljno i slikovito prikazivao život domorodaca. Pisma su prevedena na nekoliko jezika i bila su popularnija i prodavala su se bolje od Columbusovih vlastitih dnevnika.

   

1503. godine odlučuje se za još jedno putovanje i putuje pod portugalskom zastavom prema Brazilu ali nažalost ne nailazi na nova otkrića.

Povjesničari nisu sigurni je li Vespucci sudjelovao u četvrtom putovanju Amerikom jer o tome nema gotovo nikakvih podataka. Vratio se u Španjolsku te postao španjolski državljanin. O njegovom se privatnom životu zna vrlo malo, samo da je bio oženjen ženom koja se zvala Maria Cerezo te da nije imao djece.

Vespucci je umro u Sevilli, u Španjolskoj 1512. godine.

  :: opširnije :: 

Ožujak

 

NUTELLA-NAJOMILJENIJA SLASTICA

 

Znate li da postoji Svjetski dan Nutelle koji se slavi 5.veljače? Zvuči smiješno zar ne? Pa tko bi uopće posvetio dan jednoj finoj čokoladnoj kremi? 😊 

Ali facebook stranica posvećena Nutelli koja ima čak 10 milijuna obožavatelja godišnje potvrđuje da ljubitelja Nutelle ima zaista puno.

 

Kako je zapravo nastala Nutella?

Originalna je Nutella izgledala sasvim drukčije i nimalo nalik na Nutellu kakvu danas poznajemo. Nakon drugog svjetskog rata vladala je nestašica kakaa a na sjeveru Italije je bilo jako puno lješnjaka pa se 1946. godine jedan slastičar po imenu Pietro Ferrero dosjetio napraviti kremu od lješnjaka i šećera sa vrlo malo kakaa. Proizvod je u početku bio u obliku štruce, zvao se Pasta Gianduja i nije bio u staklenci, rezao se na kriške te se mazao na kruh.

1949. godine umire Pietro Ferrero u dobi od 51 godine i tvrtku Ferrero nasljeđuju Pietrov brat, sin i snaha. Budući da je ljeto te godine bilo izuzetno toplo većina proizvoda više nije bila tvrda već se pretvorila u kremu koja se puno lakše mazala na kruh. Pietrovom bratu Micheleu sine ideja da tu Pastu Gianduju  pretvori u sasvim novi proizvod koji se lakše razmazivao po kruhu i tako je 1951. godine rođena  Supercrema.

 

 

Problemi oko naziva

1962. se godine u Italiji donosi  zakon koji predviđa zabranu korištenja superlativa za prehrambene proizvode kao što su riječi ekstra, super, hiper itd. pa se tvrtka Ferrero našla u problemima tražeći neki naziv koji bi bio zanimljiv i ne preobičan. Na kraju su se dosjetili i napravili složenicu od engleske riječi za lješnjak, nut i nastavak -ella koji podsjeća na talijansku riječ bella, što znači lijepa. Tek 1964.godine Nutella dobiva teksturu i okus kakvog i danas poznajemo.

 

Na sudu zbog Nutelle

Zanimljivo je napomenuti da se Nutella nekoć reklamirala i prikazivala kao zdrav doručak, idealan za početak dana. No kupci su podigli tužbu kad su shvatili što zapravo Nutella sadrži a to je da nekoliko žlica Nutelle na tostu sadrži 200 kalorija, 11 grama masti te 21 gram šećera.  Tvrtka Ferrero je završila na sudu a kupci su  dobili parnicu.

Iako znamo da Nutella zaista nije zdrava ipak se povremeno možemo počastiti kojom žličicom, zar ne? 😊

 

 

  :: opširnije :: 

Veljača/Febbraio

ZA VRIJEME KARNEVALA VRIJEDI SVAKA ŠALA

 

ili kako kaže poznata stara talijanska poslovica, a carnevale ogni scherzo vale.

 

U Italiji se karneval tradicionalno slavi između Bogojavljenja i početka korizme, a vrhunac karnevalskog razdoblja se proteže od Velikog četvrtka do pokladnog utorka,  posljednjeg dana karnevala. Za Katoličku crkvu značenje karnevala bilo je  traženje mogućnosti za razmišljanje i ponovno sjedinjenje s Bogom, iako je, kao i kod drugih katoličkih blagdana, podrijetlo karnevala mnogo starije i datira iz pretkršćanskog, a time i poganskog razdoblja. Nije baš sasvim jasno otkud potječe riječ karneval. Čini se da izraz karneval  potječe od latinskog carnem levare (maknuti meso) što znači da se na pokladni utorak moralo dovršiti meso u smočnici jer se tijekom korizme meso nije smjelo jesti.

Druga pretpostavka jest da riječ karneval potječe iz latinskog izraza carnualia ("seoske igre"), ili čak od carrus navalis ("brod na kotačima" što daje ideju, između ostalog, o maskiranim plovcima).

 

Venecijanski karneval

Iako se karneval održava diljem Italije, svakako je najpoznatiji na svijetu onaj Venecijanski. Tradicija tog karnevala je zabilježena još 1268. godine iako se danas smatra da je proslava na Trgu Svetog Marka 1162. godine zapravo začetak karnevala jer se obilježavala pobjeda Mletačke Republike nad Akvilejom.

Bogati i siromašni, slavni i anonimni, brodari i ribari, kršćani i Židovi, muškarci i žene, svi koji su bili pod maskama mogli su se pretvarati da su netko drugi te možda dobiti priliku popeti se stepenicama Duždeve palače pozdraviti samog Dužda.

Maske su bile vrlo često zabranjivane zbog kriminala i vandalizma pa su vlasti i crkva puno puta pokušavali zabraniti taj običaj. Da su se Venecijanci zaista voljeli maskirati, dokazuje odredba iz 1608. godine u kojoj se zabranjuje nošenje maski tijekom cijele godine! Tom je odredbom dopušteno maskirati se samo u vrijeme karnevala.

Za vrijeme karnevala Mlečani su se maskirali na različite načine. Uobičajene maske i kostimi bili su ribar, liječnik, astrolog, lovac, seljanka, pekar, mesar, te likovi iz Commedie dell’Arte (Arlecchino, Brighella, Colombina, Pulcinella).

 

Znate li koji je najluđi karneval u Italiji?

Želite li učestvovati u pravoj karnevalskoj voćnoj bitki morate se uputiti u gradić po imenu Ivrea koji se nalazi na sjeverozapadu Italije. Ovo je bitka u kojoj se koriste naranče a ukoliko ne volite to voće možda je bolje da razmislite hoćete li prisustvovati čak i kao gledatelj jer odmak od bitke ne znači da ćete biti na sigurnom. Uglavnom građani ovog grada vole ovu bitku opisivati kao „oslobodilački“ događaj jer se radi o legendi iz 12.stoljeća koja kaže kako je kći jednog mlinara odbila udvaranje jednog okrutnog plemića te mu odrubila glavu i tako oslobodila grad Ivreu njegove tiranije. Bitka narančama je rezervirana za 9 timova od otprilike 4000 ljudi. Natjecatelji nose crne kape ili omote oko glave kako ne bi nastradali. Zanimljivo je da se svake godine preveze 500 tona naranči iz Palerma (Sicilija) u Ivreu kako bi borci imali svoje oružje za karneval.

  :: opširnije :: 

Siječanj/Gennaio

Ružna vještica umjesto Djeda Božićnjaka

 

Iako je zbog zapadnjačkog utjecaja i Djeda Božićnjaka darivanje na sam Božić u

Italiji sve češće, darovi se u Italiji tradicionalno otvaraju tek na Sveta tri kralja.

Mali talijani svoje poklone dobivaju od Befane, ružne starice koja onima koji su

bili dobri ostavlja poklone, a zločestima komade ugljena.

 

Ma kakve veze imaju tri mudraca i jedna starica slična vještici?

Legenda kaže kako su tri mudraca zastala kod Befanine kolibe kako bi pitali za

upute do Betlehema i pozvali je da im se pridruži. Ona ih je odbila jer je imala

drugog posla. Nakon njih, jedan pastir ju je pitao da se ode pokloniti Isusu, ali je i

njega odbila. Kada je kasnije tu večer vidjela osvijetljeno nebo, zapitala se je li

možda ipak trebala poći s tri mudraca pa je skupila igračke koje su pripadale

njezinom djetetu i krenula pronaći Isusa. No, nije znala put i nikada nije uspjela

naći put do betlehemske štale. Zato ga isada svake godine traži i ostavlja darove

za svu dobru djecu Italije.

 

Pa ipak radi li se  tu o vještici ili o dobroj starici?

Iako je svi uspoređuju sa vješticom budući da i Befana leti na pohabanoj metli, za

razliku od vještica, Befana je često nasmijana i ima torbu ili vreću punu slatkiša i

darova. Ona ne koristi šiljaste šešire (kakve koriste vještice),  Befana koristi samo

veliki rupčić za pokrivanje glave.

  :: opširnije :: 

Prosinac/Dicembre

Kako se Božić slavi u Italiji?

U Italiji blagdani počinju 8. prosinca, na blagdan Bezgrešnog začeća, kada se

počinju ukrašavati ulice i domove. Ovim se blagdanom slavi dan na koji je Crkva

proglasila da je Marija oslobođena ljage istočnog grijeha.

U Italiji je običaj da tjedan dana prije Božića djeca obučena u pastire obilaze kuće

i pjevaju božićne pjesme. Dan prije Badnjaka peče se duguljasti

kruh panettone kojim i službeno počinje slavlje. I Talijani za Badnjak jedu ribu, ali

se za razliku od nas gdje se jede bakalar, u mnogim dijelovima Italije priprema

jegulja. Na Božić se jede juha, te kuhani ili pečeni pijetao.

Mnoge obitelji odabiru panj (ceppo) koji je dovoljno velik da gori cijelu noć s

Badnjaka na Božić. Neki će čak imati panjeve za članove obitelji, najčešće

djecu. Još jedna s vremenom zapostavljena tradicija je zdjela sudbine koja se

stavlja ispred kamina, a sadrži poklone koje će odmotati na Božić, ili vodu koju će

blagosloviti Djevica Marija, a ukućani ujutro s njome oprati lice kako bi primili

njezine blagoslove.

Jeste li znali što je „presepio“?

Presepio su jaslice a postavljanje jaslica ispod bora duga je i poznata tradicija

koja je započela je u Italiji još 1223. godine. Sv. Franjo Asiški te je godine unajmio

 Giovannija Vellita iz sela Greccio da mu izradi ono što će tada postati prve

božićne jaslice na svijetu. Otada su jaslice neodvojivi dio božićnog ugođaja diljem

Italije. Većina je likova u Presepio ručno rezbarena. U Napulju čak postoji cijela

ulica majstora koji izrađuju božićne jaslice, a zove se Via San Gregorio Armeno.

Znate li koje je najveće božićno drvce na svijetu?

Iako nema dugu tradiciju, ovo je jedan od običaja kojemu se talijani svake godine

vesele. Radi se o najvećem božićnom drvcu na svijetu. Drvce se nalazi na

obroncima planine Ingino u Umbriji, a prvi put je postavljeno 1981. godine u čast

svetog Ubalda, sveca zaštitnika grada Gubbia koji se nalazi u podnožju planine.

Ova božićna atrakcija izrađena je u cijelosti od svjetala, i to njih čak 550. Cijela

svjetlosna instalacija visoka je čak 650 metara i od 1991. godine drži Guinnessov

rekord.

  :: opširnije :: 

Studeni/Novembre

Rimski gladijatori

 

Otkuda naziv gladijator?

Njihovo ime potječe od kratkog mača "gladius" koji su koristili u borbama.

Rimski je gladijator učio  gladijatorsku umjetnost u "ludi", školama koje su bile

vojarne vrlo slične zatvorima a nalazili  su se u cijelom carstvu. Gladijatori su

spavali u malim ćelijama raspoređenim po dvorištu gdje su i trenirali.

 

Ti okrutni gladijatori, tko su uopće oni bili?

Neki su bili robovi kupljeni iz različitih zemalja pod rimskom kontrolom, neki su bili

ratni zarobljenici, a većina ostalih bili su dobrovoljci koji su u to vrijeme činili

polovicu svih gladijatora. Ti su borci dobrovoljci bili plaćeni za svoje usluge i

općenito su bili vješti borci. Većina gladijatora  su bili  Tračani, Gali i Afrikanci.

Gladijator koji je pobijedio svog protivnika bi se obratio publici kako bi ih upitao za

sudbinu poraženog a publika se znakom ruke odlučila za smrt ili za život: palac je

okrenut prema alto, "mitte" (spasiti) je značilo da mora živjeti, a palac okrenut

prema dolje, "jugula" (smrt) znači da mora umrijeti. Na kraju je ipak car ili onaj tko

je organizirao dotičnu predstavu svojim palcem odredio sudbinu poraženog

gladijatora.

 

Je li zaista publika odlučivala o njihovoj sudbini?

Pa, i ne baš. Suprotno uvriježenom mišljenju, borbe nisu često završavale smrću

gubitnika koji ipak nije ovisio o volji javnosti. Obuka gladijatora koštala je i

vremena i novaca. Nadalje, organizator igara morao je nadoknaditi vrlo visoku

svotu novaca za svakog ubijenog gladijatora. Ako je gladijator bio ranjen

u borbi, imao je pravo tražiti  kraj meča.

 

Kako su gladijatori usvajali borbene vještine?

Gladijatorske  su škole imale zadatak obučiti gladijatore kako bi ih pripremili za

borbu u areni, obuka je bila naporna i kontinuirana, gladijatori su morali vježbati

koristeći različite tehnike i različita oružja. Neki su koristili mač i štit, drugi pak

bodež a bilo je gladijatora koji su se koristili više mrežama i trozupcima pa sve

do  očajničke borbe golim rukama.

Kako su se hranili?

Gladijatori su jeli malo proteina te mnogo ugljikohidrata i mnogo mahunarki a

posebno su voljeli ječam. Doručak se sastojao od kruha, sira, meda, mlijeka i

vina. Za ručak su jeli ribu ili meso, kruh i voće a za večeru su jeli palentu,

ječam, proso i pšenicu i naravno nezaobilazne mahunarke.

 

Jesu li bili slavni?

Nakon brojnih pobjeda znalo se dogoditi da se najboljim gladijatorima

ponudila prilika da odu, ali su je rijetko prihvaćali jer su uspješni gladijatori

uživali u slavi i moći i odustajanje nije bilo lako.

 

  :: opširnije :: 

 

Draga djeco i roditelji, budući da već treću godinu za redom Osnovna škola Žitnjak nudi talijanski jezik kao treći izborni predmet zaključili smo da bi bilo zanimljivo otvoriti rubriku pod nazivom talijanski kutak. Pitate se što ćete saznati jednim klikom na kutak? Pa saznat ćete neke zanimljivosti iz talijanske povijesti, kulture i tradicije. Svaki će mjesec biti posvećen jednoj temi a ima ih zaista bezbroj; od slikarstva, kulinarstva, umjetnosti, mode, povijesti, glazbe itd.

Npr. Jeste li znali?

• Talijanski spada u grupu pet jezika koji se u posljednja 2 desetljeća najviše poučavaju u školama svijeta (uz engleski, njemački, španjolski i francuski)
• Službeni je jezik Italije, Švicarske, San Marina i Vatikana
• Jedan od najpoznatijih talijanskih izuma je i kornet za sladoled.
• U Italiji, nesretan broj je 17, ne 13.
• 2013. godine je jedan muškarac u Italiji tražio da ga prebace u zatvor iz kućnog pritvora, kako bi pobjegao od svoje žene.
• Sveučilište u Rimu  jedan je od najstarijih sveučilišta u Europi, a osnovala ga je katolička crkva 1303. godine. Danas, ovo sveučilište nosi ime La Sapienza (znanje) i jedan je od najvećih europskih sveučilišta sa više od 150,000 studenata.
• Vinograd na hodočasnom putu od Rima do Ortone, posjeduje fontanu iz koje teče crveno vino. Ovo vino je besplatno i dostupno svima.
• Italija je zemlja s tri aktivna vulkana: Etna, Vezuv i Stromboli.
• Talijanski ima najveći broj riječi za opisivanje hrane.

 

                                                                                                                                                                                                Melani Mamut, prof.